beats by dre cheap

...da misliš da si jak...

 

Večeras ne mogu da plačem. Ali tužna sam… Ili što bi fino rekli medicinari: produkcija mojih steroidnih hormona je povećana (izgleda da sam nešto naučila za ova 2 mjeseca). I to kakva dva mjeseca… Kada ti se život promijeni, a ti to i ne osjetiš. Jednostavno promijeniš svijet, ali tek poslije shvatiš da to i nije tako jednostavno. Da misliš da si jak bez obzira na sve vjetrove koji te pokušavaju slomiti, bez obzira na svo kamenje koje te pokušava pogoditi, sve grane koje ti nastoje podapeti… omesti te s pravog puta.

Nije jednostavno… Medicina jeste zahtjevna ali izuzetno puno se trudim i, hvala Bogu, dobro mi je krenulo. 10-tka iz medicinske etike, 8 iz anatomije (uzevši u obzir da sam jedna od 21-og studenta koji su položili od ukupno 150 studenata na godini), i još neki (ne)bitni uspjesi.

I sve ide…

A onda shvatiš kako si ti ustvari «samac usred svemira», a kako su ljudi bezobzirni. Ništavni. Nastoje te slomiti na sve načine, čak i ne skrivajući to. A ti se ne daš… Jedino što ti preostaje je da zaplačeš… Onako, sam sa sobom… I da, ostaje ti nada… Jer ništa nije slučajno. Bog šalje sve s razlogom, a On zna zašto. Pa, iako sam «oblikom kapljica, a sadržinom more» ne mogu sve shvatiti… Možda je i bolje tako. Jer nije vrijedno. Samo se sjetim:

 

«kad ti jednom budem ja, k'o snijeg ptica bijela…»

Pomno promatraj kako Sunce Istine sve naviše ide
http://naputu.blogger.ba
10/11/2008 23:41